13. je dan potrage za nestalim Matejem Perišem.
Od početka su se u javnosti pojavile brojne informacije o tome što se događalo u noći nestanka mladog Splićanina, ali unatoč tome još je mnogo misterija.
Zašto je u hladnoj zimskoj noći 27-godišnji Matej sam, u majici kratkih rukava trčao ulicama i kilometar dalje od kluba Gotik u kojem su ostali njegovi prijatelji, zasigurno je jedno od najvećih neodgovorenih pitanja.
Alenko Ribić, specijalac koji je tijekom 30 godina vodio najteže potrage u Hrvatskoj, iznoseći za Večernji list što misli u kojem smjeru će se potraga dalje nastaviti, upozorio je da se ne može sve snage razvući da rade na tom slučaju unedogled. Zbog toga očekuje da će kolege iz Srbije još nekoliko dana nastaviti potragu, a onda će morati reducirati snage.
“Onda će s jednim ili dva čamca patrolirati i možda očekivati neku dojavu. Ako se vodostaj rijeke spusti, opet će malo s gliserom tražiti. Znači, bazirat će potragu na rijeci, ali neće više tako intenzivno raditi s tolikim brojem ljudi. Nema smisla, ako ste nešto pretražili, nećete do besvijesti tražiti. Ali sigurno se neće u potpunosti povući. S plovilom ili dva će možda još nadzirati taj prostor”, smatra Ribić.
Govoreći o dosadašnjoj potrazi, ukazuje da je pitanje jesu li sve mjere započele na vrijeme te jesu li su sve radnje napravljene dovoljno brzo.
“Nemam sve informacije, ali po meni se možda malo zakasnilo u nekim stvarima. Meni je čudno da su psi korišteni sedmi dan, a ne prvi dan. Imali ste jaknu iz disko kluba, imali ste robu iz apartmana, gdje pas može osjetiti trag. Naravno, to opet ne znači da pas mora biti učinkovit. Zašto? Zato jer se tu izmiješalo puno tragova. Pas se izgubi jer je tu prošlo hiljadu ljudi, ima više tragova i košmar mu je u glavi. No možda bi se potrefilo da bi našao trag. Ako uz rijeku nije puno ljudi prošlo, možda bi pas i mogao pronaći. Ne može se sa sigurnošću tvrditi. Ovisi koliko mu je jak trag.
Možda bi, karikiram, otišao 50 metara dalje i markirao, sjeo bi i tu bi nešto upućivalo, da mu se tu gubi trag. Mogla bi se onda neka analiza raditi i vidjeli je li možda tu ušao u vodu, gurnut u vodu ili pao u vodu. Ja uvijek govorim o svim mogućnostima – da je gurnut, da je sam pao, da je isplivao… Sve varijante su u igri”, kaže Ribić, pa ponovno napominje da je to njegov dojam prema onome što vidi u medijima, ali da nema sve informacije.
“Oni su koristili ronioce, oni nisu previše učinkoviti. Ronilac traži na opip, na dodir. Rubne dijelove i plovne objekte su pretraživali na dodir. To znači, ako imate neki čamac, plovilo, stupove od mostova, oni prepipaju da se tijelo nije tu zaustavilo. Ne baziraju se na cjelokupno korito Save. Zašto? Zato što je to strahovito brza voda, mutna je, ništa se ne vidi, ali se taj dio pretražuje sonarom. Sonar bi detektirao ako bi naišao na nešto nalik tijelu. Onda bi ronioci išli ciljano na tu poziciju. Bili bi navezani, stavili bi dosta olova i pregledali bi opet na opip”, nastavlja Ribić.
U srbijanskim medijima se pisalo o signalu Matejevog mobitela koji se izgubio u noći nestanka Periša. Ribić ističe da nije stručnjak za to područje, ali da iz višegodišnjeg iskustva zna da se treba napraviti kompletna analiza na temelju podataka od operatera o tome kada je izašao, kada se dogodio susret s taksistom, kada je curi poslao poruku, je li se još kome javio i slične stvari. Upozorava, međutim, da posljednji signal ne mora biti informacija od presudnog značaja za potragu.
“Vi možete imati telefon koji je blizu obale i ugašen je u 3 sata. To ne znači da je on tamo. Telefon je možda ispao”, govori Ribić.
Izvor:Radiosarajevo