Morao sam u subotu do kancelarije da predam neke izvještaje i zadržim se par sati jer nam je došao gust period.
Napolju tmurno, mokro i baš sam mislio da će mi biti bezvezan cijeli dan. Vraćam se oko dva popodne kući, otključavam stan i zatičem ženu kako svira klavir i pjeva, petogodišnja ćerka joj sjedi u krilu, okrenuta ka njoj, drži joj se ručicama oko vrata i pjevuši uz nju, a trogodišnji sin sjedi na podu i pomno ih posmatra smijući se.
Gledao sam ih tako nekoliko minuta, nisu ni primijetili da sam ušao, a poslije je naravno uslijedila tura maženja i golicanja – kako dolikuje. Bože, koliko njih troje meni mogu da poprave dan. Ma, popravljaju mi cijeli život! Samo da su mi živi i zdravi, zbog njih ću i nedjeljom na posao ako treba.