Neki starac je sjedeći na obali rijeke primjetio mačku kako se davi u vodi. Odlučio ju je spasiti. Pružio je ruku prema njoj, no mačka ga je ogrebala. Te je povukao svoju ruku nazad. Ipak, ponovo je pružio svoju ruku prema mački.
Ali ga je mačka ponovo ogrebala, te je opet vratio ruku nazad.
Trenutak kasnije ponovo je pokušavao da je izvuče iz vode. Čovjek koji se nalazio u blizini mu doviknu: “O starče, zar nisi naučio lekciju iz prva dva puta, pa pokušavaš i treći put da je spasiš?”
Starac nije obraćao pažnju na njegove riječi, te je nastavio da je spašava, sve dok mu to nije uspjelo.
Nakon toga je prišao tom čovjeku, te mu tapšući ga po ramenu reče: “Sine moj, u prirodi mačke je da grebe, a u mojoj prirodi je da volim i suosjećam sa drugim.
Zbog čega želiš da mačkina priroda nadjača moju? Sine moj, ophodi se prema ljudima shodno tvojoj prirodi, a ne shodno njihovoj bez obzira na to kakvi su i koliko puta su te povrijedili. I ne slušaj glas onoga koji ti govori da zapostaviš svoj.